063/1066150, 060/2721711

Povrede mišića, kostiju i zglobova sportista izuzetno su česte i mogu biti odgovorne za duže periode takmičarske neaktivnosti.

Posledice ovih povreda ponekad imaju štetne efekte ne samo na sportistu, već i na njihov tim, trenera i povezane organizacije. Medicinsko snimanje igra ključnu ulogu u pružanju tačnih dijagnostičkih i prognostičkih informacija u vezi sa upravljanjem i lečenjem sportskih povreda.

Svaka nepravilna dijagnoza mogla bi izazvati odloženi povratak u igru ili napredovanje u ozbiljniju povredu.

Nekoliko tehnika snimanja je široko dostupno, međutim snimanje magnetnom rezonancom (MRI) trenutno je jedno od najčešćih snimanja koje se koristi za ispitivanje povreda povezanih sa sportom.

Kada dođe do povrede povezane sa sportom, glavni cilj lekara sportske medicine  je da sportistu vrati što je pre moguće. Ovaj cilj je uravnotežen sa potrebom da se spreči pogoršanje ili ponavljanje povrede.

Sportski lekar je obično odgovoran za upravljanje multidisciplinarnim timom specijalista koji radi na tome da se pacijentu isporuči najefikasniji plan oporavka. Ključni član sportskog medicinskog  tima je radiolog. Radiolog će dati značajan doprinos u vezi sa upotrebom odgovarajućeg snimanja radi potvrde tačne dijagnoze, informacijama u vezi sa upravljanjem povredom, odlukama o povratku u igru, raznim skrininzima i procenama učešća i tehničkom pomoći u određenim procedurama.

Povrede povezane sa sportom mogu se podeliti na akutne i hronične.

Povreda koja se dogodi iznenada, kao što je uganuće skočnog zgloba usled nezgodnog sletanja, akutna je povreda.

Hronična povreda nastaje usled ponavljane prekomerne upotrebe mišićnih grupa ili zglobova.

Neke od najčešćih povreda vezanih za sport uključuju:

  • Uganuće – Uganuće je abnormalno istezanje ili kidanje ligamenta koji podržava zglob.
  • Istezanje mišića – Istezanje mišića odnosi se na oštećenje mišića ili njegovih vezanih tetiva, obično u obliku delomičnog ili celog kidanja mišićnih vlakana.
  • Oštećenje zglobova – Uobičajene povrede zglobova javljaju se u kolenima, gležnjevima, zglobovima i ramenima. Zglobovi bubre i pate od upale, čineći ih nepokretnim i ograničavajući njihov opseg kretanja.
  • Fraktura – Prelom je slomljena kost, u rasponu od tanke pukotine do potpunog loma.

Zašto je MRI preferirani modalitet?

Složena priroda povreda nekih sportista i potreba za brzom dijagnozom povećali su zahtev za preciznošću i hitnošću u medicinskim slikama.

Specifični modalitet koji se koristi zavisi od niza patologija i povređenog tkiva. Izbor najprikladnijeg snimanja od suštinskog je značaja za smanjenje rizika za pacijente, ubrzanje dijagnoze i lečenja pacijenta i ograničavanje troškova zdravstvene zaštite.

Budući da su ozljede mekih tkiva vrlo česte, mnogi ljekari koriste ultrazvuk kako bi izbjegli bilo kakvo izlaganje štetnom zračenju. Međutim, MRI takođe ima izuzetno visok značaj kod povreda mekih tkiva, uključujući dokumentovanje obima oštećenja mišića i sposobnost identifikovanja intraartikularnih lezija kao što su povrede meniskusa i zglobne hrskavice.

MRI pregled je posebno koristan u identifikaciji naprezanja kostiju. Kvalitet rezultata koji generiše MRI često se smatra „zlatnim standardom“, zbog izuzetnog kontrasta mekih tkiva ovih modaliteta, multiplanarnih sposobnosti i neinvazivnog postupka.

Štaviše, MRI se obično koristi pre ortopedske operacije, jer informacije dobijene pomoću MRI mogu hirurgu pružiti „mapu“ povređenog područja, pomažući u vođenju operacije i poboljšanju ishoda.

Povrede mišića, tetiva i zglobova, kao i prelomi stresa neke su od najčešćih sportskih povreda koje mogu zahtevati MRI skeniranje.

Snimanje povređenih mišića

Povrede mišića čine do jedne trećine svih povreda vezanih za sport, što predstavlja veliki izazov za mnoge sportiste. MRI se smatra poželjnim načinom snimanja pri proceni morfologije mišića. To je zbog sposobnosti MRI da vizualizuje meka tkiva sa odličnim kontrastom i obezbedi visoku prostornu rezoluciju i multiplanarnu procenu.

Štaviše, u poređenju sa ultrazvukom, MRI može da potvrdi i proceni stepen i težinu povreda mišića i može bolje proceniti povrede mišića koje se nalaze duboko u mišićnim delovima.

Većina povreda mišića događa se oko miotendinoznog spoja, najslabije tačke u mišićno – tendoznoj jedinici. Mišići koji su skloni istezanju obično prelaze dva zgloba, imaju visok procenat mišićnih vlakana koja se brzo grče i imaju sklonost ekscentričnoj kontrakciji. Ova istezanja se obično javljaju u preponama i tetivama mišića kod mnogih sportista.

Mišićna istezanja klinički razvrstana kao istezanja prvog, drugog ili trećeg stepena, a pregled magnetnom rezonancom može vizualizovati stepen povrede.

Istezanje prvog stepena se na MRI karakteriše kao edem koji okružuje miotendinozni spoj bez hematoma.

Istezanja drugog stepena pokazuju suze miotendinoznog spoja delimične debljine, manifestovane edemom, hematomom i delimičnim prekidom.

Istezanja trećeg stepena dokumentuje se na MRI kao potpuni poremećaj miotendinoznih margina i uvučenog mišića.

Osim toga, MRI takođe može razlikovati avulzije tetiva i miotendinoznu rupturu, što je od suštinskog značaja kada se uzme u obzir da li je pacijentu potrebna operacija.

Snimanje povređenih zglobova

Tetive, ligamenti i zglobovi su takođe uobičajena područja povreda kod sportista. Zapravo, MR snimanje zgloba kolena postalo je najčešće izvedeni mišićno – koštani MRI pregled.

U studiji o 6,6 miliona povreda kolena koje su predočene odeljenjima hitne pomoći u periodu od 10 godina, otprilike 50% povreda bilo je vezano za sport.

MRI pruža najopsežniju procjenu snimanja zgloba kolena, a kada se uradi dovoljno rano nakon povrede, može pomoći u predviđanju kojim pacijentima je potrebno dalje lečenje.  

Povreda koja se obično javlja u kolenima atletske populacije je akutna kidanje meniskusa, a u dijagnostici ove povrede postoje dobro utvrđeni kriterijumi snimanja.

MRI može dalje klasifikovati cepanje meniskusa prema njenoj orijentaciji, bilo da je nastala usled traume i na koje delove kolena utiče.

Položaj pucanja unutar meniskusa je značajan jer utiče na vrstu meniskalne popravke koja je potrebna.

 

Snimanje preloma u kostima

MRI za snimanje kostiju nadmašio je druge metode snimanja, sa osetljivošću od 100% i specifičnošću od 85%. MRI pregled može pružiti bolje anatomske detalje i preciznije prikazati uključena tkiva.

Uobičajene povrede kostiju povezane sa sportom koje se primećuju kod mnogih trkača i skakača su sindrom medijalnog tibijalnog stresa (udlage potkolenice) i stresni prelomi.

Ove povrede su uzrokovane ponovljenom upotrebom i stresnim uticajem na kosti. MRI može lako otkriti manje stresne reakcije, kao što su kontuzije kostiju.

Takođe je dovoljno osetljiv da otkrije nove maligne entitete koji izazivaju zamenu koštane srži, zbog čega je kost sklona prelomu.

 

MRI ima dokazanu ulogu u proceni oštećenog kolena, zamenjujući artrografiju i dijagnostičku artroskopiju. Takođe je od dokazane vrednosti u proceni efekata traume na rameni zglob i rotatornu manžetnu.

Nedavni tehnički razvoj povećao je fleksibilnost i kvalitet slike MRI do te mere da je tačna procena oštećenja malih tetiva i perifernih zglobova sada stvarnost.